Povratak / Back

KRILNIK HV-A NIJAZ BATLAK - DAIDŽA

Grob hrvatskog junaka krilnika Daidže

Svojim djelima i iskrenim izjavama Daidža je osvojio javnost već na samom početku Domovinskog rata. Predsjednika Tuđmana upoznao je u Americi, o čemu je običavao reći: ,,Pružali smo mu punu podporu i dali do znananja da cielo izseljeničtvo stoji uz njega. U njegovu sam ideju pomirbe svih Hrvata vjerovao kao u samog Boga.''

Svoju posljednju bitku s težkom bolešću u Zagrebu je 1. veljače 1999. izgubio Mate Šarlija Daidža. Taj umirovljeni krilnik pukovnik Hrvatske vojske, pravim imenom Nijaz Batlak, bio je jedan od najtajanstvenijih junaka Domovinskog rata. O svojoj burnoj prošlosti nerado je pripoviedao, a o suvriemenim događajima često sborio u zagonetkama. Stoga se njegov životopis može tek u naznakama izvući iz njegovih razgovora za novine ili uzgrednih svjedočanstava drugih osoba. Rođen, odgajan i dozrio na zasadama Starčevićanstva spremno je kazivao: ,,Rodio sam se Hrvat i pokojni otac i moja pokojna braća, pa bih i ja htio umrijeti kao oni. Možda ne na onakav način kako su oni umrli. Ja i kad bih htio mienjati naciju, to bi se zvalo jedan cirkus ili jedno ludilo.''

Zna se kako je Daidža podrietlom iz iztočne Bosne. Rođen je 15. ožujka 1929. u Goraždu, a već kano mali dolazi u Cavtat, Konavle. Domovinu je branio još u Drugome svjetskom ratu kano zastavnik Ustaških navalnika, s kojima je sudjelovao i u znamenitoj bitki na Lievča Polju. Nijazova otca Mehmeda, prijeratnog člana HSS-a i nadzornika pruge na sarajevskom Alipašinom mostu, srbski su partizani pred sinovljevim očima podkovali i podkovanog bacili u jamu. Tada su to nazivali >>oslobođenjem<<, a mladi je Batlak zatočen u kakanjskom rudniku, zloglasnom partizanskom zatočištu. O bjegu iz Jugoslavije i pojedinostima iz života u izseljeničtvu, u SAD, krilnik po običaju nije govorio, posebice ne o svojim stručnim izkustvima ratnog plaćenika u Južnoj Americi i Blizkom iztoku. Nakon dolazka u Hrvatsku godine 1991., Daidžu je na zagrebačkoj zračnoj luci Pleso dočekao pokojni Gojko Šušak. Već u veljači g. 1991. Daidža odlazi u Sarajevo u želji da sredbotvori obranu grada, a zatim pod krinkom američkog nakupca koze ulazi vlakom u Crnu Goru. Iz Herceg Novog snima neprijateljske položaje, dok u Bariju i Ulcinju pregovara s tamošnjim Albancima. Potom sliede borbe u Dubrovniku i Čepikućama. Daidža je, naime, imenovan prvim zapovjednikom Južnog bojišta i podkraj listopada g. 1991. promaknut u prvog sdružnika HV-a dok još službeno nije bilo hrvatskih krilnika. Daidža je sredbotvorio i vodio vojni podhvat između Čepikuća i Trebinja kad je postavljena zasjeda i uništen čitav vod pričuvnika od JNA, jedini značajniji uspjeh HV-a kad je padalo sve oko Dubrovnika. Osobno je izvrtio većinu rupa za praske u dubrovačkoj okolici. Daidža je utemeljitelj dviju dragovoljačkih pukovnija: >>Kralj Tomislav<< i slavnih >>Crvenkapica<<, koje su se preoblikovale u posebnu vojnu jedinicu HVO-a >>Ludvig Pavlović<< ter >>Nahid Kulenović<<, čijih je 160 bojovnika odtvorilo obruč oko Goražda i ušlo u taj podrinjski grad. Cjelokupna tzv. Bojna Krajišnika iste pukovnije pridružila se, pak, obrani Bihaća.

U međuvriemenu, u svibnju 1992. godine, zapovjedničtvo Armije BiH zabranilo je HVO-u prolaz kroz Konjic i spriečilo da Daidžine jedinice prieko Igmana odkruže Sarajevo, pod izlikom >>kako ih ustaše ne će oslobađati<<. Daidža je jamčio da je tada za 48 sati mogao razbiti obruč oko grada. Ozlieđen u prometnoj nesreći u Ljubuškom, Daidža je premješten u zapovjedničtvo u Zagreb, a nakon podpisivanja Washingtosnkog sporazuma vraća se u Sarajevo na dužnost savjetnika za međunarodnostne odnose u Hrvatskome veleposlanstvu. Polovicom ožujka 1992. godine promaknut je u čin krilnika bojnika, a umirovljen je 30. listopada 1996. godine. Svojim djelima i iskrenim izjavama Daidža je osvojio javnost već na samom početku Domovinskog rata. Predsjednika Tuđmana upoznao je u Americi, o čemu je običavao reći: >>Pružali smo mu punu podporu i dali do znanja da cielo izseljeničtvo stoji uz njega. U njegovu sam ideju pomirbe svih Hrvata vjerovao kao u samog Boga.<< Sbog svojeg osvjedočenog domoljublja i izkazane hrabrosti krilnik Daidža odlikovan je: Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom bana Jelačića, Redom Ante Starčevića, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti ter odličjem Izuzetni podhvati.