Petar Svačić (1091.-1097.) iz plemenitog
hrvatskog plemena Svačića bio je hrvatski ban i posljednji kralj
Hrvatske krvi. Stolica mu je bila u Kninu. Za kralja hrvatskoga podigao se
jamačno sa potporom bizantinskog cara Aleksija I.-naime bizantinskom caru
nije bilo po ćudi napredovanje ugarskog kralja, budući da mu je bilo
milije, da mu u susjedstvu bude manja država, tj.Hrvatska, nego li veća i
jača Ugarska. Taj poticaj bez sumnje prihvatili su i Hrvati. Uvidjevši, kuda
ih je dovela ne sloga radi koje su izgubili bili polovicu svojeg kraljevstva
Hrvati se okupe oko Petra Svačića i proglase ga kraljem, koji je
jamačno vodio Hrvate iz Dalmatinske Hrvatske u pomoć onima iz
Sjeverne Hrvatske, odakle je bio protjerao Alma madžarskoga namjesnika u
Hrvatskoj i te sjedinio u svojoj vlasti sve hrvatske zemlje od Jadranskoga mora
sve do Drave.
Novi ugarski kralj Koloman, Ladislavov nasljednik na
prijestolju, nije bio voljan odreći se Hrvatske, na koju je tobože poslije
Alma imao baštinsko pravo kralj Koloman. Zato je u proljeće 1097. spremio
vojsku i poslao ju prema Hrvatskoj, da oružanom rukom privede u život ovo svoje
pravo. Ali i Hrvati se u tom složiše, te krenuše pod oružjem na Dravu. Stojeći
tako jedni prema drugima kralj Koloman, kad vide da neće ići silom, pokuša
se prijateljski nagoditi s Hrvatskim narodom, pa u to ime posla Hrvatima svoje
glasnike. Hrvati saslušavši poslanike zaista se sastanu u sabor i zaključe
primiti Kolomana kao rođaka Zvonimirove udove za kralja hrvatskoga, ako
prisegne da će vjerno držati sva prava Kraljevstva.
Kako je Koloman na sve pristao pođoše u Križevce, gdje je
po predaji Koloman potpisao ugovor s 12. župana kao zastupnicima dvanaest
hrvatskim plemena i to iz roda Kačića, Šubića, Čudomirića,
Svačića, Gušića, Maogorodića, Karinjana i Lapčana, Poletčića,
Lasničića, Jamometića i Tugomirića. Po tome ugovoru koji je
kralj potpisao nakon sporazuma sa zastupnicima 12. hrvatskih plemena, morao se
je kralj okruniti hrvatskom krunom i zajedno priseći onako kako su
prisezali kraljevi hrvatske krune:da će čuvati slobode plemena i
gradova, zatim da će i poslovima kraljevstva raspravljati samo s velmožama
i plemstvom Hrvatskog kraljevstva, pa onda u gradove da ne će dopuštati da
se naseli nijedan stranac i napokon da će čuvati sve povasltice
crkve.
Međutim tomu se ugovoru opre Petar Svačić, a
s njim nešto plemstva i naroda. I kad je kralj Koloman krenuo u Bijelu Hrvatsku
na krunidbu, nezadovoljnici se odijele od nagodbenjaka i krenu u borbu protiv
kralja. Kod Gvazda ispod Donje Kupe na prelazu u Staru Dalmaciju negdje u svibnju
1097. dođe do odlučne bitke, u kojoj zaglavi i posljednji narodni
kralj hrvatski Petar II.Svačić, držeći posljednji u svojoj ruci
stijeg potpune državne nezavisnosti kraljevine Hrvatske. I tako na gori Gvozdu,
koja se otada zove Petrova gora krvavim pečatom bi zapečačeno
shvaćanje da će Hrvatska u zajednici s tuđinom i pod
tuđinskim vladarom biti jača i slobodnija, nego sama pod svojim
vlastitim.
Nakon toga Hrvatski Narod, iako mu je država bila združena sa
Ugarskom samo u ličnosti zajedničkog vladara, presta poslije smrti
posljednjeg vladara Hrvatske krvi živjeti-svojim-životom. Zbog toga je sasvim
imao pravo posljednji hrvatski kralj Petar Svačić, kada je na Gvozdu
uskliknuo: Finis Croatiae! - S Hrvatskom je svršeno!
Anet Oršanić u "Hrvatskom oraču", 1939.