Muslimani u NDH
Grb
od Bošnjaka u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
Vojničari
Crne legije tiekom Namaza, u okolici Srebrenice, proljeće 1942. - U Crnoj legiji
je bilo zastupljeno oko 70% muslimana koji su junački branili hrvatsku granicu
na Drini, ter svoja sela i domove od krvoločnih partizana i četnika.
Važniji
položaji koje su muslimani u NDH zauzimali
Dr.
Osmanbeg i dr. Džaferbeg Kulenović bili su dopredsjednici Hrvatske državne
vlade, a ing. Hilmija Bešlagić, dr. Mehmed Alajbegović i dr. Meho Mehičić
njezini podvladonosci. Asim Ugljen bio je predsjednik Vrhovnog suda NDH.
Ademaga Mešić bio je doglavnik, a prof. Alija Šuljak (HSS) poglavni pobočnik u
Glavnom ustaškom stanu, uz druge više ustaške dužnostnike Dr. Ismetbeg Gavran
Kapetanović bio je drugi dopredsjednik Hrvatskog državnog sabora i veliki župan Vrhbosne (Sarajevo), Avdo Abdulah
Ferizbegović veliki župan Velike župe Usora i Soli u Tuzli, Husein Alić veliki
župan Velike župe Sana i Luka u Banjoj Luci, a Mesud Kulenović (HSS) saborski
bilježnik, dok su ukupno 15 Hrvata muslimana bili članovi Hrvatskog državnog
sabora. Prof. Hasan Šuljak (HSS) bio je hrvatski poslanik u Budimpešti, a dr.
Salih Baljić obći poslanik u Ljubljani. Dvadesetak Hrvata muslimana bili su
viši častnici Hrvatskih oružanih snaga, medju njima i trojica krilnici (Salih
Alikadić, Junuz Ajanović i Muhamedbeg
Hromić). Tu su još bili: zapovjednik Bećir Lokmić (Crna legija, da nije rano poginuo, bio bi
vjerojatno glavni zapovjednik hrvatske vojske. Uz Francetića najsposobniji i
najdarovitiji i najjunačkiji bojovnik hrvatske ustaške dobrovoljačke vojnice),
zatim zapovjednik Ibrahim Pjanić, zapovjednik Mehmed Riđanović, zapovjednik
Muhamed Hadžiefendić, pukovnik-muftija Akif Handžić (Poglavnikova vojnica,
omiljena osoba iz Poglavnikovog osobnog kruga).
Nadalje, sredbotvorba
proustaške vlasti na području BiH je takva da je gotovo sva u rukama Bošnjaka.
A i nakon završetka rata, uz Hrvate postoje u BiH dvie ustaške skupine Bošnjaka
pod zapovjedničtvom Sićaje u Rami i Rame Bibera u Sarajevskoj skupini. Ne treba
zaboraviti niti druge vojne jedinice, razne muslimanske vojnice, koje su
također bile na strani ustaške NDH, a kojima su zapoviedali pukovnik Avdaga
Hasić u Kladnju, pukovnik Ibrahim Pirić-Pjanić u Posavini, U Konjicu Kusturica,
u Bjelimićima Šemso Šurković, u Srebrenici Bektašević, u Tuzli Topčić, u
Sandžaku Pačariz, zatim tu su još Krupa, Novi, Bihać, Priedor, Banja Luka, i t.
d.
Sveučilištni
profesor Hamdija Kreševljaković bio je član Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti, predstojnik Zavoda za liečničku lučbu prof. Ibrahim Ruždić, a drugi
brojni Hrvati muslimani izticali su se u hrvatskom javnom životu (na pr.
književnici prof. Alija Nametak, Salih Alić i Enver Čolaković, ravnatelj
kazališta u Sarajevu Ahmed Muradbegović, ter slavni zabavni glasbenik Meho
Sefić).
Odnos islamskih prvaka prema
Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
Islamski
vjerski starješina - reis-ul-ulema Fehim Spaho iztakao se u iznašanju četničkih
množtvenih zlodjela protiv Hrvata muslimana. Zagrebački muftija Ismet ef.
Muftić bio je u travnju 1941. član privriemenog Hrvatskog državnog vodstva (umorili su ga partizani g.
1945.). Abdulah Čamo bio je imenovan prvim domobranskim muftijom. Tu je pukovnik-muftija Akif
Handžić. Zamjenik reis-ul-ulema, ustaški pukovnik dr. Mehmed
Ridžanović zastupao je Islamsku vjersku zajednicu u brojnim svečanim nastupima
u NDH, a izaslanstvo muslimanskog visokog svećenstva izdalo je u ožujku g. 1945. izjavu u prilog Nezavisne Države Hrvatske. Sbog
toga su brojni muslimanski svećenici bili osudjeni na smrt i zatvoreni nakon partizanskog zaposjednuća NDH.
Pavelić je godine 1941., prilikom odluke o izgradnji džamije u Zagrebu
rekao:
,,Ovaj
hram umjetnosti nosi na sebi žig robovanja, jer se zove imenom >>kralja
oslobodioca''. Ja ne mogu ovaj žig dostojnije izbrisati, nego da iz ovog hrama
učinim džamiju. Zašto? Zato, jer je muslimana u Srbiji nestalo onda, kada je
srušena zadnja džamija. Kao znak da ih u hrvatskom narodu ne će nestati,
postavlja se u glavni grad njihova džamija. Muslimanska krv naših muslimana je
hrvatska krv. Muslimanska vjera je dakle hrvatska vjera, jer su u našoj zemlji
njeni pripadnici hrvatski sinovi !!!
Zanimljiv
je podatak kako je u vrieme izgradnje džamije u Zagrebu napravljeno
iztraživanje od Hazima Šabanovića, pod naslovom ,,Od Sultan Fatihove Džamije u
Ustikoliji do Poglavnikove džamije u Zagrebu''. Prema piscu u godini 1942. u
NDH je bilo ukupno 1173 džamije.