Kad je 828. dokinuta furlaska markgrofovija i time prestao
nadzor njezina markgrofa nad Dalmatinskom Hrvatskom, bi njezin knez neposredno
podređen kralju Italije, što je svakako imalo za posljedicu da se odasada
našao razmjerno slobodniji i nezavisniji. Ovakav položaj knežev morali su pored
toga ojačati i poznati građanski ratovi u franačkoj državi, koji
su stalno bjesnili uz male prekide od 829.-843. godine između cara
Ludovika i njegovih sinova, a naročito poslije 833. kada je najstariji
Ludovikov sin Lotar postao potpuno nezavisan vladar u kraljevini Italiji. Tada
bijaše dlamatinsko-hrvatskim knezom Mislav (835.-845.), po svoj prilici
neposredni nasljednik Vladislavljev, a sjedište mu je više bio Nin nego Klis, gdje
mu se spominje dvorac (curtis). Mislav bješe pobožan vladar: sagradio je u
mjestu Putalju nedaleko salonskih ruševina crkvu sv. Jurja, možda po svom
kršćanskom imenu, i obdari ju zemljištem i robovima, koji će od oca
na sina ovu zemlju obrađivati, a kao susjed grada Splita sjeti se i
nadašnje crkve, kojoj je tada biskupom bio Justin pa joj odredi desetinu
plodova i životinja na svom kneževskom posjedu u susjednom Klisu. Ovo je prvi
dar što ga je splitska crkva dobila od hrvatskog vladara na hrvatskom
zemljištu. Ali kneževo darivanje vrlo je značajno s političkog
gledišta, jer je splitska crkva bila na bizantinskom, dakle tuđem
teritoriju, a povrh toga još je potepadala pod carigradskog patrijarha. Baš za
vladanja Mislava dovršila se konačno u Carigradu dugotrajna borba protiv
ikona pobjedom "pravovjerja" 842. godine. O tom je onda obavijestio
patrijarh Metodije zasebnim pismom splitskoga nadbiskupa Justina, tražeći
od njega da taj događaj proslavi u svojoj crkvi, što je ovaj i
učinio. Međutim baš oko toga vremena bili su politički odnosi
između Franačke i Bizanta vrlo dobri, a kao carski strateg fungirao
je u carskoj Dalmaciji u to vrijeme Brienij.
U svim se ovim prilikama ima tražiti razlog, da se tada i
Dalmatinska Hrvatska oglasila kao nova sila na Jadranskom moru, uperena svakako
u prvom redu protiv arapskih gusara, tada teške brige ne samo bizantinskog
carstva, nego i Lotarove Italije. Ali još prije nego li je došlo bar do
većih sukoba s Arapima, knez Mislav okušao je svoju pomorsku snagu s
Mlečanima, a te su tada napadali i Neretljani. Nije nam ništa zabilježeno
o povodima hrvatsko-mletačkih sukoba, a ne znamo ni to, je li su Hrvati
napadali mletačke trgovce u zajednici s Neretljanima, no da je bilo borbi
između Mislavljevih podanika i duždevih, nema sumnje. Zbog toga
odluči se dužd Petar Tradonik na vojnu, da bi prisilio Hrvate i Neretljane
na mir. Ne znamo da li je tada došlo do kakova sukoba, samo je sigurno, da je
dužd utanačio s Hrvatima trajan mir 839. godine pod nepoznatim nam
uvjetima, a onda preplovi do susjednih neretljanskih otoka, gdje je vladao knez
Družak(Droisaicus), i sklopi također i s njim mir. Ali već na
proljeće iduće godine došlo je do novoga sukoba između
Neretljana i Mlečana u kojem dužd bi ljuto potučen. Čini se da
je tada neretljansko brodovlje dopiralo sve do franačke Istre, jer italski
kralj Lotar utanači početkom 840. s duždom ugovor koji se imao
obnavljati svake pete godine, a po kojem bješe Venecija obvezna, da za
trgovačke privilegije, podijeljenje joj od kraljevine Italije, priskoči
u pomoć sa svojim brodovljem istarskim i nekim drugim sjevernotalijanskim
gradovima "protiv Slavena" (contra generationes Sclavorum, inimicos
scilicet vestros), razumije se, ako bi ih napali.
Anet Oršanić u "Hrvatskom oraču", 1939.