JOSIP FRANK U OBRANI ALBANACA U ZAGREBU
Prvu običajnu bosansko-osmansku kahvanu u Zagrebu,
u Kačićevoj ulici, 1907. odtvorio je izbjegli mladotursku osmanski častnik,
stanoviti Jusuf Zijabey, i ona je hrlo postala omiljenim okupljalištem
muslimanskih sveučilištaraca iz Bosne. Nakon izbijanja mladoturskog prevrata
vlastnik se vratio u Istanbul, a kahvanu je preuzeo Albanac rodom iz
Makedonije, premjestio je u Ilicu nedaleko od Kačićeva spomenika i pretvorio je
u slastičarnicu. Za njim su došli i drugi Albanci iz Makedonije koji su po
zagrebačkim ulicama prodavali slastice. Gradski slastičari nezadovoljni
suparnicima zatražili su od gradskih vlasti njihovo protjerivanje, a redarstvo
i gradonačelnik su izdali nalog skupini Albanaca da sbog ,,čistoćnih razloga''
napuste grad. Ta odluka je uznemirila muslimanske sveučilištarce, pak su
zatražili pomoć od Josipa Franka koji je posredovao kod gradonačelnika Milana
Amruša i bana Pavla Raucha. Amruš, koji nije bio pravaš, nakon Frankovog
posredovanja je ukinuo svoju raniju odluku, uz podrugljivu razložbu: ,,Pa razme
se, Albanci ne buju išli proč, jer kaj buju naši Turki vu Bosni rekli''.