UŽASNI DANI U KOTARU
ČAJNIĆE ZA VRIEME KOMUNISTIČKO-ČETNIČKE STRAHOVLADE
Krvoločna
odmetnička ruka težko je pogogdila mjesto Čajniče i okolicu, dok
u one krajeve nisu stigle dovoljne hrvatske oružane snage, da zaštite
nenaoružano hrvatsko muslimansko stanovničtvo. Množtvo Hrvata muslimana
palo je kao žrtva četničko-komunističkih taneta i noža. O tim
jezovitim časovima četničko-komunističke strahovlade u
Čajniču i okolnim selima dali su svoje opise dvojica Hrvata
muslimana, koji su ostali na životu.
Seifko Čelik, sin pokojnog Junuza, star 51. godinu,
rodjen u selu Trebeševu, kotar Čajniče, izkazao je u zapisnik kod
zapovjedničtva Vojne krajine u Sarajevu, dne 8. veljače 1942. o
komunističko-četničkim zločinima sliedeće:
"Kada su Talijani napustili čajnički kotar,
sva snaga četnika iz Goražda i Foče bacila se na Čajniče
pod vodstvom nekog Srbijanca vojvode i četovodje Milana Cigovića, bivšeg
oružničkog narednika, Gojka Knezića, željezničarskog
skretničara u Kopačima i Mile Tamburića, lugara iz Jabuka, te
počeli robiti i paliti te ubijati sve ono što je muslimansko. Koga su
uhvatili, zaklali su, i to ne izpod nego iznad vrata. Vidio sam Salku Hastara, sina
Nedžibova, iz sela Prolaza, kojemu su izvadili grkljan, i koji je nakon mjesec
dana izdahnuo u težkim mukama i patnjama. U obćini batovskoj poklali su i
poubijali oko 1000 ljudi, a u obćini miletkovićkoj oko 500, medju
kojima su najpoznatiji Murat Prašo, Saćir i Medjibeg Sahin, Tahirbeg
Pašić, Muhamed, kadija u mirovini, Ibro Mušanović, kotarski
predstojnik, porezni činovnik Hadži Melić, težak Čelik Knezir, Omer
Hadžić, Murat Pleh, Rizvo Pleh, Šerif Terebić, Omer Hasto, Mušan
Selimović, Saćir Celjo itd. Od ovih su neki uhvaćeni i poklani, a
neki u biegu poubijani."
Dalje Seifo Čelik opisuje kako se spasio u Sarajevo
pa nastavlja:
"Mnogi su muslimani poubiani sebepom, spreme Milana, pekara
i gostioničara u Čajniču. Osim zuluma, koje su izvršivali na
nama mužkarcima, najteže nam je što su najprije obazčastili naše najljepše
ženskinje, a onda ih ubijali. Kada bi izvršavali ove svoje nalete na naše
muslimanske djevojke, one su skakale kroz prozore i u vodu, te tako radije išle
u smrt nego u ruke odmetnika.
Napried su prikazane sve moje rieči i na njih sam se
pripravan zakleti, a to potvrdjujem svojim podpisom."
Seifo Čelik, v.r.
Dana 6. veljače 1942. dovedeni su u
zapovjedničtvo Vojne krajine u Sarajevu pred Seifa Čelika uhapšeni
Vlade Pjevalčić iz Zakalja, Gojko Rudanović iz Bakova, Marko
Savić iz Medjurječja, Rade Nikolić iz Djakovića, Branko
Pjevalić iz Medjurječja, Marijan Veselinović iz
Medjurječja, Božko Milović iz Dardaganja, Aleksa Veselinović iz
Djakovića i Milivoje Šubara iz Batova, kotar Čajniče. Seifo
Čelik svakome od gore navedenih u lice kaže, da je bio
četnik-komunista, da je harao muslimanske kuće, ubijao mužki sviet, silovao
ženskinje, a Božku Miloviću kaže, da je zaklao 10 muslimana i da se je
time hvalio po selima.
Alija Opuč, sin pok. Muse, rodjen 1915. u
Čajniču, dao je pred zapovjedničtvom Vojne krajine u Sarajevu
izkaz u zapisnik glede ubijanja muslimana u Čajniću. On navodi
podpuno suglasno kao svjedok Seifo Čelik te dodaje, da osim gore navedenih
zarobljenika poznaje još Zdravka Nelezića iz Dvorišta i Božka Tadića
iz Čajniča, za koje kaže da su svi bili pravi krvoloci, dočim za
Božka Tadića nije primietio, da je bio medju četnicima-komunistima. Svjedok
je izjavio, da je na svoj izkaz uviek pripravan priseći.
Alija Opuč, v.r.